Svega dragi moj, svega! Odradija svoju smjenu u petak, obidva i sapra se, te zaputija na vapor za susjedni škoj! U Jelsu me dočekala Eta, dopredsjednica PD Hvar, našeg domačina, usput provišta u Paiz i pravac For.
Ujutro se čuli sa Grandeom, doša skupit mene i piče. Usput smo skupili Korčulane koji su došli katamaranon u Hvar u 06.30 ujutro.
Putem prema Velom Grablju i Domu Sanjara, mjestu održavanja ove vježbe, sreli Jakulinu, Forsku Buru, iz Južno Afričke Republike, ispa joj nov novcati mobitel iz žepa i naciklo mu ono cakla na štražnju bandu – žena vanka sebe, ovo definitivno nije bija njen vikend, ali štae tu je.
Došli u dom, Grande iša za Paiz po ostatak ekipe koja dolazi trajekton iz Splita u 08.30, a kojen je malo falilo da parti bez našega oružara Veljka, a kako smo kasnije doznali, na vapor je bilo veselo, našu slavonku Mariju iz SPV Slavonija, koja je u petak u 7ipo navečer krenila iz Đakova, domačini su učili beštimje i kako igrat trišetu, ali je baza bila u tome da je Sanda uspila u krivi špil izmišat, zabunom karte iz drugog, te je to bija pravi raspašoj.
Za to vrime ja i Korčulani, Nikola i Frane, izviđali smo teren oko Doma Sanjara, baš kao pravi generali prije bitke, namištajući tako kulisu za predstoječu vježbu. Tako smo dočekali Jakulinu, koja se našoj otočkoj zajebanciji nije mogla otet, te je brzo zaboravila na mobitel pa smo učinili đir do na vrh grebena priko Pjovera na vidilicu s koje puca pogled, naravno na Broč, ali i na cili starogordski zaliv i Biokovo u dajinu.
Tu nas je trefila prva tura ostatka ekipe, koji su se zadržali u provišti nakon vapora. Brzo smo se svi skupa smistili u dom koji je zahvaljujuci nadljudskim naporima baš i Ete i Jakuline, ali i ostalih ženskih iz PD Hvar, koje su danima prije strugale i prale, blista i mirisa na čisto i uredno! Spavaonice i zahod na katu su u gabaritima stare dalmatinske težačke kuče, ča cilon ambijentu Velog Grablja dodaje samo još jednu nijansu u nizu prema duševnom miru i oazi spokoja.
Po planu vježba se trebala održati na Biokovu, ali je lokacija promijenjena jer se termini nisu poklapali sa terminom druge vježbe, te nam naši standardni instruktori, Željko Arnautović i Mladen Mužinić nisu fizički mogli sve stić, te je odlučeno da se sve to skupa održi na For, a sve na poziv PD Hvar, koji je u strelovitom uzletu, samo naprid, a za voditelje vježbe odlučeno je da Luka Čulina i Milan Karmelić, kao kandidati za instruktore, održe svoju prvu vježbu. Tako je i bilo!
Nekakav okvirni plan i program, Luka i ja dogovorili smo par dana prije, Luka se čua sa Frfom i stvar je bila riješena! Počeli smo odma u 12:15 i idučih 2 sata i 15 minuta vježbali i pričali samo čvorove!!! Tia bi pohvalit sve koji to imaju u malom prstu, posebno našu Đuli.
Čvorologija je trajala jer smo se htjeli uvjerit da smo svi na istoj stranici pri nastavka, te smo se odlučili kao jednoj grupi pokazivat i pomagat, a kasnije, prilikom vježbe sistema, zamislili smo rad u grupama. Ideja je bila da se neče radit labavo več da čemo pokazat princip rada određenog sistema sa minimalnom opremom i maksimalnom improvizacijom, te na taj način dočarat poantu tj. suštinu samog sistema, a kasnije samo na dobre temelje dodavat razne spravice, kojih zahvaljujuči Luki, stvarno nije falilo!
Ruku sa čvorovima da je i Veljko, kasnije i sa gelenderima, dok se nije uvatija gradelih. Nakon čvorova, udrili smo pauzu te su neki otišli u šparoge za doručak idući dan, ali i na obližnji vrh Motokit, neki su se zaletili do u For po jaja za palačinke, a mi smo malo pekli, malo vježbali, ovoga puta, pravilnu izradu pupčane i njeno uplitanje na pojas, sa zamkom, gurtnom, daisy chainom i na karabiner, a nakon izradu sidrišta na tri točke te rad i vježbu u grupama. U tom trenutku pridružuju nam se članovi HGSS stanice Split, Klepton, Ivana i Ante, koji su taman završili sa dežurstvom na biciklističkoj utrci u Jelsi.
Malo sam se njihovim dolaskom pogubija između sidrišta i 4 grupe, gradelih… a zapravo san ih triba zamolit da se predstave i da pokažu šta smo u tom trenu več vježbali, šta čemo napravit idućom prilikom. Ivana i Ante su utekli na trajekt, a mi smo ostali radit šumski i stijenski gelender, karabinersku kočnicu i garda sistem. U jednom momentu Klepton me spasija šta je preuzea inicijativu i pokaza sistem Sv.Bernarda, več je bija kraj dana i to nam je bila zadnja vježba i ja san stvarno več bija, štae on reka, pod stresom, tako je i bilo, jer mi nismo stali govorit cili dan.
Vježba je službeno završila u 20:00 te smo krenili sa gulašom koji su nam domačini dan prije skuhali i koji je bija fantastičan! Nakon večere krenili smo sa analizom, te je pročelnica Sonja pozdravila prisutne i domačine te se zahvalila na gostoprimstvu, nastavili smo sa iznošenjem mišljenja o vježbi, znači samo riči hvale, nitko se osim slavonke Marije nije udostojia ispljucat nas kako Bog zapovida 😉
Bančenje je uzelo svoga maha tako da smo imali i skoro ozbiljnu situaciju, naime naša Burka, posklizla se zbog rose prilikom pokušaja da sedne na suhozid, surgala stinju sa zida, udrila glovon o zid i žgincala gležanj. Brzom reakcijom, spriječene su druge ozljede, a brzim trauma pregledom utvrđeno je da nema gorih i dodatnih ozljeda, naša Ive, prva predsjednica HPD Mosor, preuzela je na sebe brigu te smo, nakon što smo se uvjerili da je sve ok, Burku poslali u posteju leč, a mi smo odlučili, valjda puni adrenalina, šta od vježbe, šta od akcije koja je dobro prošla, poč učinit đitu na Motokit, te nas je Siniša, hvarski vodič, sretno povea i dovea priko vrha nazad, nakon čega smo još nazdravili pa pošli leči.
Jutarnje buđenje i omlet sa šparogama! Njami njami, odličan! Krenili smo nakon što se višak opreme ostavija u Siniše u kombi, a on i Grande su nas onda poveli prema Sv. Mikuli, tj Nikoli, gdje se održava drugi dio vježbe, posjet novim feratama.
Pod vrhom sam se pozdravia i zahvalia svima pred grupom i zaputija preko Svirča u Jelsu vatajuči tako katamaran nazad za Bol, tako da neznam ništa šta se zbivalo na ferati, osim da su svi sretni i zadovoljni stigli na trajekt nakon izlaska iz ferate, posjeta samom vrhu i spusta preko Dola u Paiz, te se Marija u trenutku pisanja ovoga teksta, nalazi negdje oko Plitvica, na putu prema Đakovu via Zagreb, a Marica je vrlo vjerojatno več stigla u Šibenik i sprema se za nastavu ujutro.
Mišljenja sam da je vježba bila itekako uspješna, pokazalo se toliko toga, ispričalo duplo više, izvježbalo malo manje, podružilo maksimalno! Tia bi Sonji zahvalit šta je u ključnim momentima zavikala na grupu da se nastavlja sa vježbom, to mi je olakšalo puno toga, hvala Luki i nadam se da se nisan previše nametnija, računa sam da če on imat glavnu rič drugog dana. Hvala svima na dolasku i sudjelovanju, a sudjelovali su SPV Slavonija, SPV Makarska, SPV Šibenik i kao organizator SPV Split koji je financira sve troškove vezano uz hranu i vodu, hvala domačinu i svima ostalima, nevidljivim herojima.
Bilo nas je 21, 19x sudionika, 2x kandidata za instruktore, 2x D standarda, ostalo sve A, plus Klepton. Hvala vam svima još jedanput i nemojte šta zamirit, ako sam kome šta osta dužan, Bog će van plotit, vidimo se posli sezone!
Tekst: Milan Karmerlić
Fotogalerija je na ovoj poveznici…
