Instruktorska vježba zimskih tehnika – Blidinje 22. – 24.03.2019.

Zove Frfa, amo ča na Blidinje, tko bi njemu reka ne, tko smi? I tako smo se zaputili, u petak popodne, Vedran Vrtlar i moja malenkost, sa Cliom u koji su nan rusaci jedva stali. Frfa je bija štur na detaljima, tako da san se sa otoka uputija nakrcan do zuba opremom, ne znajuci što me to točno čeka, a sanjajući dugosnivani uspon na Pločno, najviši vrh Čvrsnice.

Od doma san izaša oko podne ipo, a iz Splita smo krenili mrvu pri 4ure popodne. Autoceston priko Dugopolja, pa priko Imotskog na Posušje i več dobro znanim putem do Blidinja. U planinarskom domu Blidinje, dočekali su nas domaćini, kako, baren mene, nije nitko nikad dočeka. Dom je oličenje planinarskog luksuza i komfora, sa centralnim grijanjem i tuševima, te izvrsnim pogledom na samo jezero. Spiza je svaki obrok bila kuhana, za doručak kuhana jaja, hrenovke i razni namazi te suhomesnati domaći proizvodi, a za obid i večeru fažoli, gulaši i juha od raštike i koprive, sve sa domaćon panceton i meson te kobajama.
U domu su osim nas, polaznika tečaja, bili i članovi HPD Mihovil iz Šibenika, također kolege vodiči, koje ovim putem i pozdravljam te zahvaljujem na predobrim životnim pričama iz Rima.

Sam tečaj počeo je šokovito, odmah po dolasku, dok se fažol krčkao na vatrici, započeli smo sa predavanjima. Nitko od nas polaznika, a bilo nas je tuce, nije znao da se radi o instruktorskom tečaju, te je početna nevjerica bila itekako opipljiva, ali i dobra, jer se tehnika „bacanja u žrvanj“ pokazala kao savršen recept za stvaranje kohezije grupe, te smo se naizmjence predstavljali pred grupom, trudeći se držati i govoriti asertivno. Cilj ovog tečaja je adekvatna edukacija u vještinama prenošenja znanja na druge vodiče i planinare, te ako se mene pita, to nam je svima i pošlo za rukom. Različite razine spreme samo su na početku tečaja stvarale tremu, ali ona je do ujutro, nakon prvog predavanja, nestala kompletno. Pun pogodak bilo je „ponavljanje“ čvorova kao prva vježba, gdje nam je instruktor Željko Arnautović polako i korak po korak svima pokazivao i pomagao. I ja, iako imam završene puste tečajeve i više od desetlječa iskustva u pojasu, priznajem da sam za par čvorova, koje inače ne koristim, morao stati i promisliti kako se zavezuju. Nakon ponavljanja čvorova, krenulo se sa vježbom izrade „kiwi coil“ načina naveze te demonstracija i vježba navezivanja 3,4 i više ljudi u grebenskoj i ledenjačkoj varijanti. Nakon čega smo se obukli i izašli vani. Iza samoga doma ostala je neotopljenja krpa snijega koja nam je savršeno poslužila za vježbu. Kao prvo u nizu vježbi, demonstrirano je hodanje u derezama sa cepinom, kasnije i sa krpljama i štapovima, te su se vježbali padovi na kosini i zaustavljanje sa cepinom. Hodanje u navezi te simulacija stvarnih situacija prilikom pada penjača odlične su demonstracije i savršena vježba za sudionike. Radili smo više mogućih varijanti ovisno o opremi koju su nam instruktori rekli da smijemo u pojedinoj situaciji koristit tj. sa prusicima i blokerima te sve kombinacije, uključujući i famozni DUCK te tuber kao spravicu za osiguravanje, ali i gri gri te polulađarac na karabineru. Koristili smo ledne klinove kao međuosiguranja i demonstrirali kako se postavljaju, prelaze i skupljaju te kako ih postaviti najoptimalnije, pod kojim kutom, te kako konop provuči kroz karabiner na lednom klinu – od stijene prema vani. Nakon čega smo se uputili mrvu dalje gdje su nas čekali već pripremljeni primjeri izrade sidrišta u snijegu i ledu sa jednom, dvije, tri i više točaka, varijabilna i fiksna. Treba naglasiti da smo svi sve probali, a instruktori su svakome davali po dodatni zadatak tj. varijantu na temu, što je barem meni fantastično jer te tjera da staneš i promisliš.
Nakon ručka ubilo se oko, a neki su otišli na kavu u ski centar Blidinje te smo sa vježbom nastavili u obližnjoj ostaklenoj prostoriji zatvorenog kamina van zgrade samog doma gdje su se demonstrirale i vježbale tehnike podizanja unesrećenog penjača, momčadski poteg i Sveti Bernard, sistem Garda te kao i dosad, u raznim kombinacijama sa raznim spravicama, uključujući i sistem autoblokirajućeg tubera te sistem kolotura blokera, sa basic blokerom.

Opet su svi sve probali, potom se pristupilo pojedinačnoj demonstraciji naučenog sa opisivanjem onog što se radi ostatku grupe te smo se pod okriljem debelog mraka vratili u večeru u dom. Po završetku večere, malo se odmorilo te smo naizmjence uz pomoć instruktora održavali predavanje na temu kretanja po ledenjacima i spašavanja iz ledenjačkih pukotina poslije čega je krenija standardni raspašoj i malo je falilo da se i zapiva kojagod klapska. U nedjeljno jutro, nakon bogatog doručka, zaputili smo se u trenutno nedovršeni, a budući planinarski dom „Masna luka“, koji je svemirskih dimenzija i netipične opremljenosti, rijetko viđene na našim prostorima. Na terasi i preko ruba terase vježbali su se sistemi podizanja i spuštanja unesrećenog penjača, gdje se unesrećenik stalno izmjenjivao, kao i tehnike samospašavanja, koristeći se blokerima, koloturama, zamkama i prusicima, kao i elementi momčadskog i Bernarda koji su se sad već izmjenjivali kao na traci.

Marenda je bila na suncu uz pivu i domaću pečenicu, kobasicu i pršut te fantastičan kravlji sir iz mišine ovce.

Uz planinarske pozdrave oprostili smo se od kolega te smo se Vedro i ja zaputili nazad u Split, jer ja vatan brod za povratak u realnost, a on je uspia stić na Perun i položit ispit za naziv sportskoga penjača u školi SPK Lapis, te mu ovim putem i čestitam na ostvarenom uspjehu.

Mišljenja sam da je vježba bila izrazito uspješna iz razloga jer smo je svi shvatili itekako ozbiljno, simuliralo se stvarne situacije i korištenje minimalne i maksimalno dostupne opreme. Hvala svima na sudjelovanju, posebno našim instruktorima Mladenu i Željku, hvala na neviđenom gostoprimstvu domaćina i nemojte šta zamirit!  ,)

Valja spomeni da su Luka Čulina i Karo Lina također tribali sudjelovat na vježbi, ali da je Luka bio spriječen sajmom vina, a Karo Lina je odlučila otiči na Velebit sa, između ostalih, tajnicom SPVa Split Jagodom Mach, gdje su se kako čujem odlično zabavile i provele!

Milan Karmelić, Bol, 24.03.2019.

Fotogalerija je na ovoj poveznici.

Stanica planinarskih vodiča Split © 2018